phoenix


Da vidimo.

Treba mi mjesto da na njemu zapisujem nevezane misli,da mu dodijelim licnu notu,da bude moj dom-virtuelni,nema veze,ali dom.
Mozda dom za moje misli.


Da probamo.

Dobrodosli ste,naravno.

Stvaram ovu pesmu za tebe
Gospodaru Sveta
koji imaš sve na svetu
osim ove pesme

Leonard Cohen

четвртак, 14. мај 2009.

Otvoriš mi grudi, i gle, sad to više nije onaj
isti prizor koji je prethodio mom stvaranju.
Nije to više ono isto plavetnilo, kojeg se samo
sećam. Ili to samo nagađam. Sad to više nije ista
ona slika: Golub uhvaćen u hosti, sasvim kriomice,
u jednom praskozorju, pred svršetak jednog Aprila,
bela vedrina jednog dana, pred početak leta. Po tvome
naumu da više ne budem praznina. Pa se čudiš onda,
u toj nemoj autopsiji duše, kad umesto goluba,
i njegovog nežnog gugutanja, pronađeš kosa, ogrezlog
u ćutanje. I ni tebi sasvim ne bude jasno otkuda
takva preobrazba. U stvari što god dublje budeš
išao dnu krčaga, nailazićeš na sve čudnije i čudnije
prizore. Neme svedoke mog nemenjanja, otkad si mi
odrešio ruke. Kao kad zahvatiš vodu sa bunara,
pa sa vodom pokupiš i ćutanje i njegovu tamu. I trunje.
Ali kad to prespeš u čist sud i procediš ostane samo
voda. Čista i plava kao azur. Jer čovek živi po tom
principu, ceo život mu treba da shvati da ostane isti.
Kao voda. Ispod svega što padne po njemu, pokušavši
da mu promeni suštinu. I onda je potrebno sve vratiti
u prvobitno stanje. Pustiti bezvremenosti da sve utopi
u neku blisku nigdinu. U zaborav. Pa u ništa ode:
I stari zidni sat, izbledele slike, odeća koju je moljac
uzeo pod svoje, i ploče sa muzikom iz nekih davnih vremena.
Sve radosti i tuge. Čitava jedna odevena nekadašnjost.
I slika onog kosa, postavljena onako, naprečac, da te zavara.
A onda sve nestane, po tvom nahođenju. Sve se izgubi
sa vetrom. Samo se na ivici prostora, jedan leptir,
bezglasno, pretvori u gusenicu. Larvu tišine.
I ništa ne ostane sem plaveti. I onog istog goluba,
kojeg više ne treba krotiti. Eno ga gde prebiva krotak,
ispod duge. Pod tvojim okriljem. Zar sam to ja?
Golub utonuo u plavet dana. Ne znam, ne znam. To je sve
što vidim, dok se nebo ogleda u mojim dlanovima,
prepunim vode, vode, kojom treba da umijem beonjače,
zagledane u ono moguće isto plavetnilo sa početka pesme....
O.E.

уторак, 5. мај 2009.


субота, 18. април 2009.

``Zivot je zanosna arija za onoga ko ima usi;
ali retka su,
veoma retka ljudska bica koja uopste mogu da je cuju.````

четвртак, 16. април 2009.

понедељак, 13. април 2009.

tajna

Volim te da ne znam ni kako, ni kad, ni otkud

"Никада нисам усамљенији него кад отворим срце некоме пријатељу, зато што онда још јаче осећам да је јаз непремостив. Тај човек је ту; ја видим његове јасне очи које ме гледају, али ништа не знам о његовој души која је иза њих. Он ме слуша. Шта ли мисли? Јест, шта мисли? Ти не знаш каква је то патња! Можда ме он мрзи? Или ме презире? Или ми се руга? Он мисли о ономе што му кажем, процењује ме, подсмева ми се, осуђује ме, налази да сам просечан или глуп човек. Како да сазнам шта мисли? Како да сазнам да ли и он мене воли онако како и ја њега волим? и шта ли се кува у тој малој округлој глави? Велика је тајна незнана мисао неког бића – мисао скривена и слободна, коју ми не можемо сазнати, ни управљати њоме, ни потчинити је, ни победити је!

А ја узалуд желим да се предам, да отворим сва врата своје душе, и никако да се предам! На дну душе, на самоме дну, чувам своје ЈА у скривеном куту, а до њега нико не допире. Нико га не може пронаћи, ни ући у њ, зато што ми нико није сличан, зато што нико никога не разуме."

ГИ ДЕ МОПАСАН

четвртак, 9. април 2009.

Sonet o ljubavi

GLADAN sam tvojih usta, glasa i tvoje kose

i ulicama hodam ne hraneći se, tih,

kruh mi ne daje snage i zbunjuje me zora,

tražim tekući zvuk tvojih koraka u danu.


Izgladnjeo sam za tvojim smijehom što klizi,

za tvojim rukama boje bijesne žitnice,

gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,

želim ti jesti kožu od netaknuta badema..


Želim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,

nos koji vlada na tvome oholom licu,

želim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica.


i gladan idem i vraćam se njušeći sumrak

tražeći tvoje toplo srce

kao neka puma u samoći Quitratue.

LJUBAVI

LJUBAVI, koliko puteva do jednog poljupca,

kakva lutajuća samoća do tebe!

Usamljeni vlakovi kotrljaju se kišom.

U Taltalu još nije svanulo proljeće.


Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni.

sjedinjeni od odjeće do korijenja,

sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,

sve dok samo ti i ja ne budemo zajedno.


Misliti da je stajalo toliko kamenja

koje nosi rijeka, ušće vode Boroa,

misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,


ti i ja jednostavno morali voljeti,

izmiješani sa svima, s muškarcima i ženama,

sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.

Pablo Neruda

Ne volim te zato jer te volim

NE VOLIM te zato jer te volim

i od ljubavi do nevoljenja stižem

i do čekanja kada te ne čekam,

srce mi prolazi od zime do plamena.

Volim te jedino zato jer te volim,

mrzim te beskrajno i mrzeći te molim

i mjera moje ljubavi skitničke

jeste da te ne vidim i volim kao slijepac.

Možda će izjesti siječanjsko svjetlo,

surova mu zraka, cijelo moje srce

i ukrasti mi kljuè spokojstva.

U ovoj priči umirem samo ja

i umrijet ću od ljubavi jer te volim,

jer te ljubim, ljubavi, krvlju i vatrom.
Pablo Neruda

Zapis sa zida Dječjeg doma u Shishu Bahrani, koji je osnovala Majka Tereza

Daj najbolje od sebe!


Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan. - Nije važno. Voli ga!

Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima. - Nije važno. Čini dobro!

Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. - Nije važno. Ostvaruj ciljeve svoje!

Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim. - Nije važno. Budi iskren i pošten!

Ono što si godinama stvarao, u trenu moglo bi razrušeno biti. - Nije važno. Stvaraj!

Ako pomažeš ljudima možeš loše proći. - Nije važno. Pomozi im.

Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima. - Nije važno. Daj najbolje od sebe!

(a)

понедељак, 30. март 2009.