phoenix
четвртак, 9. април 2009.
LJUBAVI
LJUBAVI, koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuća samoća do tebe!
Usamljeni vlakovi kotrljaju se kišom.
U Taltalu još nije svanulo proljeće.
Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni.
sjedinjeni od odjeće do korijenja,
sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
sve dok samo ti i ja ne budemo zajedno.
Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka, ušće vode Boroa,
misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,
izmiješani sa svima, s muškarcima i ženama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.
Pablo Neruda
Објавио galadriel у 15:33
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
0 коментара:
Постави коментар