Volim te dok te pogledom milujem.
Volim te dok ti sjenke razvlace umor
na kapke.
Volim te snaznog i gordog
dok trazis skroviste pod rijecima.
Plahog,
dok skrivas pogled ne bi li te mislima dotakla na tren.
Ne govorim nikome o tom.
Plasi me njeznost koju osjecam.
Skrivam te pod plastom srece,
osmijehom kitim vlastito,umorno lice
ne bi li te mislima dotakla,na tren.
Ne govorim ti o tom
koliko i zasto te volim.
Nikad zapoceta knjiga ne
zavrsava na prvoj strani.
Znas to i sam.
phoenix
четвртак, 22. јануар 2009.
Објавио Laura у 10:44
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
2 коментара:
Ne merim vreme vise na sate
ni po suncevom vrelom hodu
dan mi je kad njegove se oci vrate
i noc kad ponovo od mene odu
Ko zna glasove misli,rijetko kada se oglasi glasom govora.Ljudi se postuju rijecima,a vole cutanjem.
Постави коментар