Zvijezde nebeske bi progledale
u mom srcu zatreperile latice usnulih cvjetova
pčele mojih očiju sisale bi med tvoje ljepote
porodile bi se laste u gnjezdima
i ta mladunčad manje bi čeznula za majkom
od mene, koja kao breza umirem za vjetrom kojeg volim.
To si ti.
Kad bi se vratio, dani bi počeli hodati,
a noći bi propričale
i sve bi me sjene pratile kao dobri anđeli.
Da se vratiš pa da nestanem sa ovog svijeta,
kao ostrvo, koga je more otkrilo i sebi uzelo,
nevidljivo i tajno, kao što ga je stvorilo.
Tajna je tvoj povratak kapetane.
Ja sam usamljeni pusti brod
koga vjetrovi obilaze i u daljini nestaju,
bez Tebe.
- D. Ždralić
phoenix
субота, 7. фебруар 2009.
Kad bi se vratio
Објавио dragons love у 13:29
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
0 коментара:
Постави коментар